Učiteljica Mateja Zidarić bila na mobilnosti Barceloni
Od STEM-a prema STEAM-u: Novi pristup učenju i poučavanju
U današnjem svijetu matematičari i matematičarke svakodnevno se bave pitanjima analize podataka, donoseći stavove temeljem konkretnih argumenata. Pretraživanje podataka, njihova analiza i prezentacija postali su ključne vještine u ovom području. Ove vještine, iako specifične za matematiku, mogu se primijeniti na mnoge aspekte života i obrazovanja te sam sam kroz Erasmus+ tečaj odlučila usavršiti svoje znanje u prezentiranju matematičkih rezultata korištenjem novih medija. Tečaj “From STEM to STEAM Education: A New Learning Approach”, koji je uključivao inovativne pristupe u obrazovanju, integrirajući Art u STEM područje – STEAM, odgovarao je mojim interesima i zbog ovogodišnje teme školskog Erasmus+ projekta. Naime, projekt se bavi brzom i održivom modom i tijekom projekta namjeravam učenicima kroz analizu podataka o brzoj modi omogućiti praktično iskustvo u primjeni matematičkih vještina.
Što sam o edukaciji uspjela predvidjeti?
Moja dosadašnja iskustva s radionica i edukacija za nastavnike, govorim o onim institucionalnim edukacijama, uglavnom ne izlaze iz okvira. Uglavnom edukacija znači niz od nekoliko radionica i nekoliko prezentacija o nečijem radu. Upoznavanje s novim alatima koje bismo bili u stanju i sami istražiti. Najdraže su mi uvijek bile one neslužbene, one slučajne, one koje možda na prvu nisu eksplicitno vezane za matematički sadržaj, a predstavljeni sadržaj i prakse predstavljaju višu razinu kreativnosti i filozofskog promišljanja o tome kako bi se upravo to novo znanje ili praksa mogli primijeniti u području rada s učenicima.
Očekivala sam red radionica, instaliranje novih mobilnih aplikacija, prezentacije koje pokazuju konkretne STEAM radionice u školi. Moja predviđanja i očekivanja samo su se dijelom ostvarila.
Koja su bila iznenađenja edukacije i što sam zaista naučila?
Kao highlight edukacije, izdvojila bih raspravu i predstavljanje metodologije Service Learning-a. Mogli bismo to prevesti kao „učenje na korist zajednice“. Učili smo o vidovima planiranja i organiziranja STEAM projektne nastave tako da ishodi učenja, proces učenja i rada budu relevantni u širem kontekstu. Dakle, da finalni proizvod projektne nastave bude proizvod koristan zajednici.
Dobar primjer toga je radionica s kojom je započeo naš drugi dan. Posjetili smo Park G ell, gdje smo dobili zadatak mapirati unutar sat vremena deset biljnih vrsta te kreirati rutu u aplikaciji Wikiloc. Svrha tog traila je da se lokalno stanovništvo informira o bioraznolikosti parka. Isti se trail može koristiti u turističke svrhe, pozivanjem turista da navedeni park upoznaju u nekom drugom kontekstu.
Profesor Tony Torralba, voditelj edukacije, ima bogato iskustvo suradnje sa učiteljima u Danskoj, Japanu, Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolskoj… Osim s učiteljima radio je i s učenicima.
Termini „projekt“, „nastava temeljena na problemskim zadatcima“, „projektna nastava“ se često koriste i onda kada za cilj nije postavljen konkretan proizvod. Na primjerima najbolje prakse i vlastitom iskustvu s različitima praksama radnje i suradnje, profesor je naglasio da ukoliko projekt po završetku ne daje konkretan proizvod, s naglaskom da taj proizvod ima svrhu, cilj i razlog postojanja, onda to zapravo nije projektna nastava u pravom smislu te riječi. Pogotovo u STEM području, gdje se često voli naglasiti da znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika pripadaju skupini znanja koja su najviše primjenjiva u kasnijem radu.
Zasebna tema na predavanjima bila je i komponenta Art u akronimu STEAM (STEAM je kratica za znanost, tehnologiju, inženjerstvo, matematiku i umjetnost) te njezino razumijevanje i primjena u STEAM aktivnostima. Osim onog najjednostavnijeg razumijevanja što bi Art u STEAM-u bio, profesor je predstavio ideju da to nije nužno rad u kojem se kao glavni ishod učenja postavlja učenje kurikularnog sadržaja primjerice, matematike i glazbene ili likovne umjetnosti. To je vrlo bazično shvaćanje STEAM-a, i tako se najčešće promišlja o STEAM-u.
Profesor je govorio o drugačijem viđenju „A“ u STEAM-u, a to je kreativnost u osmišljavanju i planiranju projektne nastave, nalaženju inovativnih načina realizacije iste, a potom i postavljanje izazova za učenje, gdje su im zadani uvjeti u skladu s kojima moraju pronaći/razviti drugačiji način promatranja postavljenog problema i tražiti inovativne puteve za rješenje istog. Drugim riječima, cilj ne bi trebao biti samo zadovoljenje određenih ishoda učenja postavljenih u kurikulumu. Prema njegovom mišljenu STEAM projekti trebaju biti mišljeni kao multidisciplinarni projekti, a problemski zadatci moraju biti dovoljno otvorenog tipa da se unutar aktivnosti, osim planiranih, ostavi prostora i za neplanirana znanja.
Dobar primjer za to je kreiranje mreže ulica nazvanih prema ženama znanstvenicama. Osim što je tema feministička, projekt ponovno može u dogovoru s gradom rezultirati konkretnim i korisnim proizvodom, za njegovu izradu koristi se tehnologija poput Google Maps-a, Google Eartha, otkrivanje koordinatnog sustava je posljedica rada na projektu. Neplanirana znanja mogu biti potencijalno otkrivanje i korištenje adekvatnije tehnologije od navedenih, moguće otkrivanje mana krajnjeg proizvoda i njegovo poboljšanje, a učenicima može dati jasniji uvid u to kako stvarni projekti zaista izgledaju i što sve oni uključuju. Zašto? Zato što i sami rade na stvarnom problemu s realnim kontekstom, umjesto da sudjeluju u aktivnosti koja je izolirana od zajednice i sama je sebi svrha. Dakle, Art u STEAM-u možemo promatrati i kao novu kreativnost i nove načine promišljanja o radu i bavljenju znanošću.
Na to se nadovezuje predavanje predzadnjeg dana s temom Universal Design Thinking Approach – Jedinstveni pristup u Design Thinking-u, kao potencijalni framework za dizajniranje i implementaciju projekata u učionici, školi ili široj zajednici. Prije nego primijenimo novostečena znanja i uvide, potrebno je promisliti o optimalnom modelu prema kojem ćemo planirati i dizajnirati projektni rad u školi.
Kako smo posljednjeg dana krenuli s izradom plana rada po povratku u školu, profesor Torralba nam je izložio model prema kojem bismo se trebali voditi kada planiramo projektnu nastavu. Prema modelu Universal Design Thinking Approach prije svega je potrebno definirati probleme ili izazove za koje bismo željeli pronaći rješenje. Dakle, postavljanje problema ne proizlazi iz ishoda učenja, nego stvarne potrebe da se identificira određena problemska situacija, koja se može riješiti znanjima i vještinama postavljenima u okviru ishoda učenja u kurikulumu. Primjer problemske situacije: „Park G ell na svom drugom dijelu ima uređenu stazu, ali ne postoji nikakav vodič za prepoznavanje i učenje o njegovim biljnim vrstama.“ – To je problemska situacija koju valja riješiti.
Slijede osmišljavanje ideje ili brainstorming. – Proces u kojem dolazimo do ideja i prijedloga za rješenje, konačni proizvod. Potom slijedi izrada prototipa koji će se po završetku testirati i evaluirati. Kako u nastavi često nemamo vremena za iteracije i ponovna testiranja, prve dvije faze, definiranje problema i osmišljavanje ideje su ključni za uspješnu STEAM projektnu nastavu.
Kako ću nova znanja primijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci?
Pitanje kojim se učenici već bave je fashion footprint – trag koji ostavljamo kao potrošači i korisnici proizvoda modne industrije. Prepoznali smo da smo kao potrošači nedovoljno osviješteni i nedovoljno se kritički odnosimo prema modnoj, odnosno tekstilnoj industriji. U početnom će se dijelu učenici dublje upoznati s problematikom, istraživanjem podataka vezanih za prosječnu godišnju kupovinu odjeće, podatke vezane za količinu bačene odjeće i koliko je puta ona nošena te podatke o državama u kojima otpad na kraju završi. Učenici će odrediti ciljanu skupinu kojoj će prezentirati rezultate istraživanja i informirati je o održivim oblicima konzumiranja tekstilnih proizvoda. Dogovorit će optimalan oblik kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja te krajnji proizvod najviše koristan za zajednicu (ciljana skupina). Učenici će istražiti te odabrati medij, potom izraditi audiovizualne materijale kojima će prezentirati rezultate istraživanja odabranoj zajednici, a najbolji oblik informiranja testirat će se na društvenoj mreži. Na istoj će učenici imati i povratnu informaciju o kvaliteti prezentacije/informacije te doznati kolikom dijelu zajednice je informiranje o održivoj modi važno i korisno i hoće li nova znanja primijeniti u svakodnevnom životu. Komunikaciju sa zajednicom ostvarit će anonimnim upitnicima i anketama.
Pri objavi audiovizualnih prezentacija rezultata istraživanja na društvenoj mreži, štitit će se identitet učenika. Anketa članova ciljane skupine i njihova interakcija s objavljenim materijalima bit će najbolja povratna informacija o smislenosti i kvaliteti projekta i o tome jesu li ostvarene komponente Service Learninga i korisnost krajnjeg proizvoda ili informacije kao krajnjeg rezultata projektne nastave.
Objave u medijima:
Učiteljica Tijana Mamić bila na job shadowingu u Francuskoj
15. 11. 2024.
Učiteljica likovne kulture Tijana Mamić od 4. do 8. studenog 2024. godine sudjelovala je u programu job shadowinga u Francuskoj. Job shadowing (praćenje rada drugog učitelja) provodio se u srednjoj školi Ennemond Richard u gradi Saint-Chamondu. U Francuskoj srednja škola pokriva dobni raspon od 11 do 15 godina, što odgovara hrvatskim razredima od 5. do 8. razreda. Ovo iskustvo pružilo je izvanrednu priliku za upoznavanje s drugačijim metodama rada i praksama u francuskom obrazovnom sustavu.
Organizacija škole i nastave
Škola Ennemond Richard podijeljena je u četiri ciklusa, odnosno razreda. Tijekom job shadowinga, učiteljica Mamić pratila je rad učitelja vizualnih umjetnosti, koji u školi predaje samo dva dana u tjednu, dok preostale dane vodi vlastitu tvrtku specijaliziranu za grafički i web dizajn. Ovakav fleksibilan raspored omogućuje učitelju da prenese praktično iskustvo izravno u učionicu.
Učionica u kojoj se odvijaju satovi likovne kulture opremljena je potrebnim resursima poput umivaonika, polica i spremišta, ali škola osigurava samo osnovne potrepštine. Većinu materijala učenici donose sami, što ponekad predstavlja izazov, posebno kada zaborave pribor.
Nastava se odvija u strogom, ali strukturiranom okruženju. Učenici sjede u grupama, dok postoji i posebna klupa za one koji se ne ponašaju primjereno. Sat počinje formalnim pozdravom, a učenici stoje dok im učitelj ne dopusti da sjednu. Ovaj ritual doprinosi stvaranju discipline i fokusa na početku svakog sata.
Kreativni zadaci i metode poučavanja
Tijekom boravka, učiteljica Mamić imala je priliku sudjelovati na različitim satima vizualne umjetnosti, gdje je naglasak bio na kreativnosti, istraživanju i kritičkom razmišljanju. Među projektima koji su se provodili ističu se:
- Redefinicija fotografije slikarskim tehnikama – Učenici su morali pronaći fotografiju koja im se sviđa, prenijeti je uz pomoć paus papira i reinterpretirati je koristeći tri različite slikarske tehnike. Cilj zadatka bio je razviti osjećaj za boje, teksture i tehničke vještine.
- Izrada izmišljenih insekata tehnikom asamblaža – Projekt koji potiče kreativno recikliranje, gdje su učenici donosili otpadne materijale i izrađivali skulpture izmišljenih insekata. Rad u grupama poticao je suradnju i razvoj ideja.
- Grafičko oblikovanje postera za film – Učenici su proučavali postojeće filmske postere te potom kreirali vlastite plakate za zamišljene filmove, pri čemu su učili o vizualnoj komunikaciji i grafičkom dizajnu.
- Umjetničko prikazivanje vremena – Inspirirani radovima umjetnika poput Fride Kahlo i Al WeiWeija, učenici su osmislili kreativne projekte koji tematiziraju pojam vremena kroz različite perspektive. Na ovaj način poticalo ih se na razmišljanje o društvenim pitanjima kroz umjetnost.
Pristup ocjenjivanju
Jedna od posebnosti francuskog obrazovanja je sustav vrednovanja bez klasičnih ocjena. Vrednuju se ostvareni ciljevi prema sustavu boja:
- Zelena označava potpuno ispunjenje ciljeva,
- Narančasta djelomično ispunjenje,
- Crvena neispunjenje ciljeva.
Ovaj pristup potiče učenike na kontinuirani napredak bez pritiska numeričkih ocjena, a na kraju srednjoškolskog obrazovanja polažu nacionalne ispite.
Dodatne aktivnosti i Erasmus mobilnost
U sklopu Erasmus mobilnosti, učiteljica Mamić sudjelovala je i u radionicama s učenicima, gdje su izrađivali otiske na majicama, šivali banere i ukrašavali torbe. Ove radionice omogućuju učenicima da kroz praktičan rad razvijaju svoje kreativne vještine te potiču timski rad i inovativnost.
Posebna zanimljivost škole je bilježnica za komunikaciju koju svaki učenik posjeduje. Roditelji putem bilježnice komuniciraju s učiteljima, opravdavaju izostanke i zakazuju sastanke, dok učitelji bilježe ponašanje, napredak i dolazak s potrebnim priborom.
Kulturalno iskustvo: Posjeti St. Etienneu i Lyonu
U sklopu job shadowinga, učiteljica Mamić posjetila je grad St. Etienne gdje su sudionici razmjene obišli muzej umjetnosti i dizajna te sudjelovali na radionici izrade stolca od šablone bez korištenja ljepila.
Posljednja tri dana provela je u Lyonu, gdje je posjetila nekoliko značajnih kulturnih i umjetničkih institucija, uključujući Prirodoslovni muzej Confluence, Baziliku Notre Dame Fouvier, Muzej vizualnih umjetnosti i Muzej kina i minijatura. Putovanje je završeno istraživanjem grada pješice i vožnjom brodom po rijeci Saône.
Preporuka za sudjelovanje u job shadowingu
Sudjelovanje u programima job shadowinga pruža neprocjenjivo iskustvo svim učiteljima. Tijekom boravka u Francuskoj, učiteljica Mamić dobila je priliku vidjeti nove pristupe poučavanju, steći inspiraciju za buduće projekte te razmijeniti ideje s kolegama iz drugih zemalja. Ovakva iskustva obogaćuju rad u učionici, otvaraju nove perspektive i jačaju profesionalne veze.
Preporučujem svim učiteljima koji žele unaprijediti svoje metode poučavanja i proširiti vidike da se uključe u slične programe. Osim što omogućuju profesionalni razvoj, job shadowing razmjene donose i osobno zadovoljstvo kroz stvaranje novih poznanstava i kulturnih iskustava.
.
