Škola nije samo mjesto učenja, već i prostor u kojem se grade vrijednosti i odnosi. U današnjem društvu, djeca se sve češće susreću s izazovima s kojima se ne znaju nositi – svakodnevno se suočavaju s glasinama i pritiscima vršnjaka, jedni doživljavaju odbacivanje, drugi se ne znaju suprotstaviti i zauzeti za vrijednosti u koje vjeruju.
Sve su to stvarni problemi koji će oblikovati njihove osobnosti. Naša je odgovornost usmjeravati ih i osnaživati da postanu samopouzdani, promišljeni i odgovorni članovi zajednice.
Zajednički ciljevi roditelja i škole usmjereni su na to da djecu naučimo kako biti prihvaćeni i prihvaćati druge, razmišljati vlastitom glavom i zauzeti se za ono što smatraju ispravnim.
ZAJEDNIČKI CILJEVI RODITELJA I ŠKOLE
1. Potaknuti PRIHVAĆANJE SVIH UČENIKA u razredu.
Svi smo jednako vrijedni.
Svaki učenik i svaka učenica u razredu su jednaki po vrijednosti.
Ne postoji učenik ili učenica koji/koja vrijedi više od drugih.
Ne postoji učenik/učenica koja vrijedi manje od drugih.
Bez obzira na: ocjene, društveni status, odjeću, izvanškolske aktivnosti.
SVAKO DIJETE ZASLUŽUJE BITI POŠTOVANO I PRIHVAĆENO.
2. Potaknuti KRITIČKO PROMIŠLJANJE glasina.
Ako nisi fizički prisutan/prisutna u nekoj situaciji – ti o toj situaciji NE ZNAŠ dovoljno da bi o njoj mogao sa sigurnošću govoriti.
NAGAĐANJA nisu ISTINA.
GLASINE su rezultat SUBJEKTIVNOG DOJMA neke osobe koja govori o nekom događaju.
Potaknimo djecu da razmišljaju svojom glavom prije nego što prenose glasine.
Pokažimo im primjerom. Zapitajmo sami sebe: kako ja pristupam glasinama? Prenosim li ih dalje kao da su apsolutna istina ili promišljam o tome koliko u njima ima istine?
Pitanja za KRITIČKO PROMIŠLJANJE glasina:
- Jesam li ja bio prisutan/a u nekoj situaciji o kojoj se govori?
- Jesam li to što se prenosi čuo/la na svoje uši i vidio/vidjela na svoje oči?
- Jesam li siguran/a da su tuđe riječi koje prenosim potpuno točne?
- Što ja mislim o glasini koja se prenosi?
- Jesam li u stanju odvojiti vlastiti dojam od činjenica?
- Razumijem li koji je dio istina, a koji samo moja pretpostavka?
3. Osnažiti djecu da se VLASTITIM DJELOVANJEM zalažu za vrijednosti u koje vjeruju.
Kroz razgovor osvijestiti djeci koje su prave vrijednosti. Što im možemo reći?
„Zauzmi se za sebe i za ono u što vjeruješ.”
„Napravi ono što je ispravno, čak i ako nitko drugi ne želi.”
„Pokaži svojim primjerom drugima kako izgleda poštovanje i prihvaćanje.”
„U redu je ako naiđeš na prepreke.”
„Ja sam tu za tebe i bit ću ponosan/na što si se zauzeo/la za svoja uvjerenja.”
„Tu sam da ti pružim podršku.”
Promjena kreće iz nas.
Samo mi imamo moć stvoriti promjenu.
Pokažimo djeci primjerom da i oni imaju tu moć.
Odgajajmo ih da budu snažni i odvažni.
Pomozimo im da nauče prihvaćati različitosti i pružati razumijevanje jedni drugima.