To su samo neki od brojnih  primjera diskriminacije zabilježenih posljednjih godina u našoj zemlji. Na slučajeve diskriminacije, u svom kratkom izlaganju u  povodu Dana ravnopravnosti, upozorila nas je naša  kolegica Helena Habijanec (7.c).

No, nepravde koje su učinjene ovim djevojkama ipak su ispravljene.  Naime, Lidija i Željka sudu su tužile vlasnicu trgovine, a sud je presudio da je riječ o diskriminaciji u području obrazovanja i to na temelju etničke pripadnosti. Mirela je nakon pritiska javnosti i pomoći rektora i prorektora riječkog sveučilišta ipak upisana na fakultet, uspješno ga je završila i danas radi kao prevoditeljica znakovnog jezika. Sve nam  je to ispričala Helena, napomenuvši i  da je Ured pučkog pravobranitelja središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije.
 

U svom izlaganju Helena nam je spomenula i  članak iz Ustava RH, koji kaže da su pred zakonom u našoj zemlji jednaki svi  neovisno rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju. 

No, unatoč Ustavu i Zakonu o suzbijanja diskriminacije, doznali smo od Helene, i dalje ima puno slučajeva diskriminacije. U 2011.  pučkom pravobranitelju upućeno je najviše pritužbi u vezi diskriminacije etničkih manjina. Istraživanja pak pokazuju da se diskriminacija najčešće dešava kod zapošljavanja.

U nastavku možete pogledati i prezentaciju s više podataka na temu ravnopravnosti.

/novinarka Veronika Puškar, 7.c/